Homo sapiens- ugrožena vrsta? Understand article

Prevela Mina Antušević, Biološki Fakultet Univerziteta u Beogradu. Ova godina je proglašena Internacionalnom Godinom Biodiverziteta. Tokom 2010. vlade će nastojati da postignu sporazum o novom cilju zaštite biodiverziteta, koji će biti određen u oktobru na skupu u Negoji. Da li će nam…

Klimatske promene, nestašice nafte, ekonomske krize, rast stanovništva, prirodne katastrofe, smanjenje biodiverziteta – suočeni smo sa neizvesnom budućnošću, i do sada, čini se kao da se dovoljno ne trudimo da odgovorimo izazovu. Decembra 2009. na UN konferenciji o klimatskim promenama u Kopenhagenu, Danska, svetski lideri nisu uspeli da postignu sporazum kako ograničiti klimatske promene. Sledeći na listi je biodiverzitet, koji je zakazan za deseto zasedanje Konvencije o Biološkom Diverzitetu (KBD) zakazane za oktobar 2010. u Negoji, Japan. Ali iskreno, ni tome se ne piše najbolje.

Šta je KBD?

Tokom 1992. godine održan je najveći sastanak svetskih lidera na skupu UN Earth Summit u Rio de Ženeiru, Brazil. Na ovom sastanku KBD je ugledao svetlost dana. On je brzo i opšteprihvaćen: 168 zemalja potpisalo je Konvenciju u Riu, dok im se 26 zemalja pridružilo kasnije i sve zemlje sem SAD-a su ga usvojile. Sa ukupnim brojem od 193 zemalja članica, to je učešće približno svetskih razmera. Prvenstveno, KBD je pravno obavezujuć; zemlje koje su članice i koje su ga usvojile, u obavezi su da sprovedu njegove odredbe. Međutim, nikakve sankcije nisu na snazi u slučajevima kada se neka zemlja ne pridržava dogovorenih pravila.

Ideja iza KBD-a

Slike dobijene od Lingbeek /
iStockphoto

KBD obuhvata sve ekosisteme, vrste i genetičke resurse. U odnosu na predhodne, veoma rigorozne napore na zaštiti i očuvanju, KBD smatra da će ekosistemi, vrste i geni biti i trebalo bi da budu korišćeni za dobrobit ljudi, ali isključivo na održivi način, brzinom koja ne bi dovela do dugoročnog pada biološke raznovrsnosti.

Suštinski deo debate o biodiverzitetu uključuje komercijalnu upotrebu genetičkog materijala. Većina svetskog biodiverziteta može se naći u zemljama u razvoju. Istorijski gledano, ipak biološki istraživači iz razvijenih zemalja prikupili su mikroorganizme, biljke i životinje kako bi razvili nove komercijalne proizvode, kao što su lekovi, često bez značajne koristi zemljama iz kojih potiču. KBD priznaje nacionalni suverenitet nad ovim genetičkim resursima, tako da zemlja porekla dobija svoj novčani udeo, uzorke ili obuku svetskih iztraživača.

KBD takođe obuhvata oblast biotehnologije koja se širi neverovatnom brzinom, posebno sa Kartagina protokolom o biološkoj sigurnosti, dopunskim dogovorom usvojenim u januaru 2000., koji teži da zaštiti biodiverzitet od genetički modifikovanih organizama koji predstavljaju potencijalnu opasnost. Iako se većina Evrope priključila, ukupno 39 od svih KBD država članica, uključujući Australiju, Kanadu, Island, Izrael, Lihenštajn, Rusku Federaciju i SAD, nisu usvojile Kartaginski protokol.

Kako KBD funkcioniše?

Kao međunarodni sporazum, KBD prepoznaje opšti problem; postavlja globalne ciljeve, pravila i opšte obaveze; organizuje tehničku i finansijku saradnju. Ali odgovornost za postizanje svojih ciljeva u velikoj meri zavisi od samih država, i sve je na nacionalnim vladama da izvrše promene. Pojedinačne zemlje moraju naći delotvorni podsticaj za svoje zemljoposednike, ribare, farmere i samostalne kompanije da bi se pridržavali sporazuma, kao i da obaveštavaju javnost. Na kraju, ipak njihov uspeh je naša odgovornost – pažljivo birajući proizvode koje kupujemo i vladina pravila koja podržavamo, možemo početi da usmeravamo svet ka održivom razvoju.

”Održivost više nije samo moralno pitanje; takođe je postalo pitanje sopstvenog interesa. To nije samo o način na koji ostavljamo našu planetu budućim generacijama, već i o obezbeđivanje dovoljinih resursa za našu generaciju.”
EU Environment Commissioner Janez Potočnik

Konačna nadležnost KBD-a je Konferencija učesnika (COP, Conference of the Parties) koja se sastoji od svih vlada koje su ratifikovale sporazum. COP prati napredak, određuje nove prioritete i postavlja planove rada za svoje članove. Oktobra 2010. COP će se okupiti u Japanu.

Progres i problemi sa kojima se suočavamo

Slike dobijene od erforscher
/ iStockphoto

Nakon velikog talasa interesovanja, kao rezultat skupa u Riu 1992., bio je razočaravajuće mali. Niz ekonomskih kriza, budžetskih deficita, kao i lokalnih i regionalnih konflikata skrenuli su pažnju s problema životne sredine. Uprkos datim obećanjima na KBD-u dogovorenim u Riu, malo je urađeno da bi se smanjio uticaj životne sredine na ekonomski rast. Najveća prepreka za odluke o održivom razvoju je konflikt kratkoročnih i dugoročnih koristi: još uvek je isplativo da se životna sredina iskorišćava prikupljanjem plodova što više i što je brže moguće, zbog toga što pravila slobodnog tržišta čini malo da zaštite dugoročne interese.

Još jedan osnovni izazov za KBD leži u širokom obimu njegovih ciljeva: uključivanje svih sektora nacionalne ekonomije, kao i zajednički rad vlade i šire zajednice, što je složen zadatak. Ovo bi zahtevalo saradnju između mnogo različitih učesnika, kao što su regionalna tela i organizacije. I upamtite – države koje ne ispune zadate ciljeve ne suočavaju se ni sa kakvim sankcijama.

Tokom 2002., 10 godina nakon što je KBD bio spreman za potpisivnje, njegov uspeh nije bio impresivan: nacionalni planovi delovanja sprovedeni su u više od 100 država članica od ukupno 193 članova; ali smanjenje biodiverziteta se ubrzalo. Kao rezultat, članice su se obavezale da značajno smanje pad biodiverziteta do 2010. godine.

Ipak, COP je priznao je ovo bilo samo teoretski: „Dodatni napori , bez presedana biće neophodni kako bi se do 2010. značajno smanjio pad biodiverziteta na svim nivoima. Smatra se da će večina direktih pokretača pada biodiverziteta, ili da ostati isti ili će se povećati u bliskoj budućnosti. Šta više , inercija u prirodnim sistemima i ljudskim institucijama rezultira u vremenskom kašnjenju – godine, decenije ili čak vekovi – između aktivnosti koje su preduzete i njihovog uticaja na biodiverzitet i ekosisteme postaju očigledni”.

Slike dobijene od volschenkh
/ iStockphoto

Dakle kakva je situacija uoči se sastanka 2010? Da li smo na kraju krajeva dorasli izazovu? Očekivano, odgovor je ne. Svet još uvek gubi biodiverzitet stalno rastućom besprimernom brzinom. Ipak, neki delimični regionalni uspesi mogu da se navedu, međutim: oni uključuju smanjenje brzine Brazilsko/Amazonskog krčenja šuma za čitavih 74% (iako se godišnje izgubi oblast veličine Severne Irske; širom sveta godišnje se iskrči oblast veličine Kosta Rike) i smanjenje od 45% na godišnjem nivou (ali ipak, godišnje se izgubi oko 6% od ukupne mangrovske oblasti). Broj oblasti važnih za ptice (Important Bird Areas (IBAs)w1) približno se duplirao od 2002; one sada pokrivaju između 5 i 8% svih kontinenata izuzev Antartika, mada nisu sve oblasti zaštićene. Više od 12% kopnenih oblasti su danas pod nekim oblikom zaštite.

Zadatak skupa u Negoji biće da primeni, usvoji i ispuni novi strateški plan za period od 2011-2020, uključujući i ‘Viziju biodiverziteta 2050’.. Ideja je da se poboljša predhodni plan: realniji ciljevi, zasnovani na naučnim rezultatima i sa boljom logističkom podrškom.

Pa, nadajmo se da će svet uzeti za ozbiljno Ahmeda Djoglafa, izvršnog sekretara KBD-a, koji upozorava: „Kao što je Čarls Darvin izjavio, ‘ Ne preživljavaju najjači u vrsti, ni najinteligentniji, preživljavaju oni koji su najprilagodljiviji promenama’. Ovo važi ne samo za ljude, već i za institucije i procese. Svet se promenio, globalno partnerstvo za biodiverzitet moraće da se prilagodi ovim promenama; kao što je Darvin takođe rekao: ‘ U dugoj istoriji čovečanstva….oni koji su naučili da sarađuju i najefektivnije improvizuju su preovladali.’’’

 

Zašto je biodiverzitet važan?

Biodiverzitet koji mi vidimo danas, predstavlja rezultat evolucije koja se odigravala milijardama godina, oblikovanu prirodnim procesima i sve više pod uticajem ljudi. Procenjeno je da će ljudska populacija 18-tog aprila 2010 iznositi 6.8 milijardi, i predviđa se se da će do 2050. dostići 9 milijardi, po mišljenju UN stručnjaka. Naši zahtevi za prirodnim resursima rastu brže od toga: s obzirom da se ljudska populacija više nego udvostručila od 1950. godine, a globalna ekonomija upetostručila, pri čemu se većina ovog ekonomskog rasta odigrala u malom broju industrializovanih zemalja.

Za mnoge, priroda kao da postoji daleko od njihovih svakodnevnih života – hrana se vezuje za prodavnice pre nego za njen prirodni izvor. Ipak, resursi su osnova našeg postojanja: oni podržavaju različite industrije kao na primer poljojprivrednu, kozmetičku, farmaceutsku, proizvodnju pulpe i papira, hortikulturu, građevinu i reciklažu.

Sposobnost ekosistema da se bore sa prirodnim katastrofama, kao i sa pritiscima od strane ljudi, kao što su zagađenje i klimatske promene, je oslabljena. Gubitak biodiverziteta, takođe predstavlja smanjenu produktivnost ekosistema. Hrana je jedan od tih proizvoda, i njene zalihe se suočavaju sa ozbiljim poremećajem: hiljadama godina razvijali smo čitav niz pripitomljenih biljaka i životinja. Moderna komercijalna poljoprivreda se koncentriše na relativno mali broj vrsta žitarica , a za oko 30% rasa glavnih vrsta domaćih životinja trenutno preti velika opasnost od istrebljivanja. Npr., čak 90% goveda u industrializovanim zemljama potiču od samo 6 definisanih rasa. Održavanje genetičkog diverziteta životinja je od presudnog značaja, jer bi omogućilo budućim generacijama da selektuju postojeće ili razviju nove rase, kako bi se suočili sa nadolazećim problemima kao što su klimatske promene, bolesti i promenljivi socio-ekonomski faktori.

Iako je do nestanka vrsta uvek dolazilo u prirodi, , ljudska aktivnost je drastično povećala ovaj gubitak: mi stvaramo najveću iztrebljivačku krizu od vremena prirodne katastrofe koja je istrebila dinosauruse pre 65 miliona godina. Ova istrebljenja su nepovratna i sa obzirom da zavisimo od useva, lekova i ostalih bioloških sredstava, predstavljaju opasnost po naš lični opstanak.


Web References

Resources

  • Za kompletne informacije o Konveniciji o Biološkom Diverzitetu, uključujući sve nacionalne profile, posetite: www.cbd.int
  • KBD vodi dečji sajt o biodiverzitetu, koji uključuje igre, rečnik i obrazovni ćošak: http://kids.cbd.int
  • Evropska Komisija je pokrenula kampanju ‘U ovome smo svi zajedno’, da bi pokazala realne posledice koje će smanjenje biodiverziteta imati na naše svakodnevne živote, i da promoviše akcije koje ljudi mogu sprovesti kako bi zaštitili prirodu. Dostupno je na velikem broju evropskih jezika. Posetite: http://ec.europa.eu/environment/biodiversity/campaign
  • Za osvrt na najinspirativnija otkrića u oblasti biodiverziteta koja su učinjena 2009. posetite: Kaplan M (2010) Biodiversity: a look back at 2009. Science in School 14: 28-31. www.scienceinschool.org/2010/issue14/biodiversity

Author(s)

Dr Marlena Rau je rođena u Nemačkoj i odrasla u Španiji. Posle doktoriranja u oblasti razvojne biologije u Evropskoj Molekularno-biološkoj labaratoriji u Heidelbergu, Nemačka, studirala je novinarstvo i naučnu komunikaciju. Od 2008. ona je uredik Science in School.

Review

Biodiverzitet se uništava uznemiravajućom brzinom, ali nekako, mnogi pojedinci nisu svesni opasnosti sa kojima se suočavamo zbog njegovog gubitka. Šta nadležni organi rade i šta mi radimo? Da li postoje neke mere koje trebamo preuzeti? Da li je tačno da mi uništavamo planetu?

Ovaj članak može se koristiti na časovima biologije i hemije, naročito prilikom predavanja ekoloških i tema vezanih za životnu sredinu.

Moguća pitanja kojima se pokazuje razumevanje i teme za diskusiju uključuju:

  • Šta podrazumevaš pod terminom ‘održiv razvoj’
  • Šta je biodiverzitet?
  • Navedi tri velike krize sa kojima je svet trenutno suočen.
  • Šta je konvencija i šta se obično nalazi u osnovi ovakvih konvencija?
  • Navedi tri cilja KBD-a
  • Kroz koje faze KBD prolazi da bi savladao probleme životne sredine?
  • Koje je tvoje mišnjenje o tome kako KBD rešava probleme životne sredine? I da li će nešto dobro proizići iz ove konvencije?
  • Diskutujte kako gubitak biodiverziteta utiče na naše živote

Andrew Galea, Malta

License

CC-BY-NC-ND

Download

Download this article as a PDF